петак, 20. фебруар 2015.
Case #60 - Mrzeti i voleti
Džeremi i Miranda – venčani par – radili su vežbu koja je uključivala odgurivanje rukama, da bi shvatili svoju agresiju.
Miranda je bila vrlo uznemirena posle vežbe. Govorila je vrlo ljutito o osećanjima u vezi, i kako je zaglavila u šablonu sa Džeremijem. Kada joj je nešto važno, on bi se šalio i smejao. Ona to nalazi iritirajući, i to je ne ispunjava nikako.
Suočio sam ih, i pozvao je da mu kaže 'trenutno te mrzim'.
Ovo je, zapravo, vrlo lična izjava, vrlo kontaktna, i iz Geštalt perspektive, ne krivi drugu osobu, govori za sebe, jasno i glasno.
Uradila je to, a on je počeo da se smeje.
U nekoj drugoj situaciji, ovo može biti poziv na obostranu zabavu, u kontekstu direktnog i važnog pokazivanja emocija, to se doživljava kao nipodaštavanje, ili kako to u Geštaltu zovemo 'defleksija'.
Njegov humor maskira njegovu nelagodu zbog njenog besa, i to kvari mogućnost da on bude uz nju sada.
Podržao sam ga tako što sam mu pomogao da diše duboko, u stomak, opusti vilicu, i ohrabrio ga objašnjenjem kako mu je ovo teško, da bude sad uz nju, tako preplavljen emocijama itd.
Našao je da je vrlo teško da ostane prisutan, i svaki put se smejao, Miranda je postajala besnija, ističući da se tačno to dešava u njihovoj vezi.
Sa dosta moje podrške i ohrabrenja, uspeo je da ostane ozbiljan; onda sam nju ohrabrio da mu kaže vrlo direktno, i da ponavlja, izjavu 'trenutno te mrzim'. Uradila je to silovito, i ponavljala nekoliko minuta. Kada je osetila da ga je pronašla tu, i da se izrazila, smekšala je, rekla mu je da je bila uplašena da mu pokaže koliko je besna, jer bi je ostavio.
Pozvao sam ga da je razuveri da je to slučaj. Počeo je da joj govori kako je nesiguran u to da će ga ostaviti, ali sam ga prekinuo – nije još završila, i nije imala mesta da primi to što joj govori dok ne završi.
Počela je da se smiruje, i počela da mu govori koliko ga voli.
Onda je on mogao da priča o svojim osećanjima. Njihova veza je snažna, duboka i opipljiva.
U Geštaltu smo zainteresovani za podršku iskrenim i jasnim kontaktima. Kada se to dostigne, sve drugo počinje da teče. Da bi to postigli, osobe trebaju emotivnu podršku, precizne instrukcije, i da budu zaštićeni od povređivanja.
Miranda je bila vrlo uznemirena posle vežbe. Govorila je vrlo ljutito o osećanjima u vezi, i kako je zaglavila u šablonu sa Džeremijem. Kada joj je nešto važno, on bi se šalio i smejao. Ona to nalazi iritirajući, i to je ne ispunjava nikako.
Suočio sam ih, i pozvao je da mu kaže 'trenutno te mrzim'.
Ovo je, zapravo, vrlo lična izjava, vrlo kontaktna, i iz Geštalt perspektive, ne krivi drugu osobu, govori za sebe, jasno i glasno.
Uradila je to, a on je počeo da se smeje.
U nekoj drugoj situaciji, ovo može biti poziv na obostranu zabavu, u kontekstu direktnog i važnog pokazivanja emocija, to se doživljava kao nipodaštavanje, ili kako to u Geštaltu zovemo 'defleksija'.
Njegov humor maskira njegovu nelagodu zbog njenog besa, i to kvari mogućnost da on bude uz nju sada.
Podržao sam ga tako što sam mu pomogao da diše duboko, u stomak, opusti vilicu, i ohrabrio ga objašnjenjem kako mu je ovo teško, da bude sad uz nju, tako preplavljen emocijama itd.
Našao je da je vrlo teško da ostane prisutan, i svaki put se smejao, Miranda je postajala besnija, ističući da se tačno to dešava u njihovoj vezi.
Sa dosta moje podrške i ohrabrenja, uspeo je da ostane ozbiljan; onda sam nju ohrabrio da mu kaže vrlo direktno, i da ponavlja, izjavu 'trenutno te mrzim'. Uradila je to silovito, i ponavljala nekoliko minuta. Kada je osetila da ga je pronašla tu, i da se izrazila, smekšala je, rekla mu je da je bila uplašena da mu pokaže koliko je besna, jer bi je ostavio.
Pozvao sam ga da je razuveri da je to slučaj. Počeo je da joj govori kako je nesiguran u to da će ga ostaviti, ali sam ga prekinuo – nije još završila, i nije imala mesta da primi to što joj govori dok ne završi.
Počela je da se smiruje, i počela da mu govori koliko ga voli.
Onda je on mogao da priča o svojim osećanjima. Njihova veza je snažna, duboka i opipljiva.
U Geštaltu smo zainteresovani za podršku iskrenim i jasnim kontaktima. Kada se to dostigne, sve drugo počinje da teče. Da bi to postigli, osobe trebaju emotivnu podršku, precizne instrukcije, i da budu zaštićeni od povređivanja.
петак, 13. фебруар 2015.
Case #59 - Čežnja za sastankom
Posle grupnog procesa Trevor je dotakao neku duboku tugu.
Zadao sam kreativan zadatak grupi da istraže agresivnost. Učesnici su se okrenuli jedni ka drugima, i odgurnuli rukama od osobe prekoputa.Uputstvo je bilo da se dostigne ista sila, što je značilo da snažnija osoba treba da kontroliše sebe.
Trevor je bio najjači u grupi. Radeći sa drugim čovekom, postao je kompetitivan, i gurnuo malo jače, prevrćući drugog čoveka.
Posle, rekao sam mu da je poenta bila naći tačku sastanka, a ne nadmoći.
Izgledao je tužno. Shvatio sam to, na osnovu energije njegovog prisustva, retko se osećao pronađenim u životu. To je odjeknulo u Trevoru i duboko ga dotaklo.
Pitao sam ga kako se osećao – bes u njegovim rukama, tuga u srcu.
Predložio sam eksperiment – svi smo ustali, odgurnuo se od mene svojim rukama, i osetio sa bes u njegovim rukama. Tada sam stao, i rekao mu da oseti tugu u svom srcu, kad sam ga zagrlio. Ponovili smo ovo nekoliko puta.
Ovo mu je dopustilo da se oseća pronađenim na oba načina. Kako smo radili ovo, izustio je 'tata'...očigledno je bilo povezano sa odnosom sa njegovim ocem. Kako god, nismo morali da idemo dalje u ovom stadijumu, fokus je bio na međuljudskom razumevanju, i punom doživljaju osećanja.
Rekao je 'tražim učitelja već duže vreme'. Rekao sam da ustvari pokušava da se pronađe. To je proizvelo dinamiku na način na koji je mogao da ima nekakav ulaz, pre nego da bude zavistan od mene za pružanje kontakta.
Zagrlili smo se. Podigao me je sa zemlje. Onda sam ja njega podigao. Zgrabio me je i okrenuo nekoliko puta. Uradio sam mu to isto. Osećao se veoma zadovoljno – desio se sastanak za kojim je čeznuo.
Naravno, drugi terapeuti možda ne bi mogli da ga pronađu, na fizički način, ali kako bilo, uvek je moguće pronaći način za kontakt – i to je, u suštini, poenta Geštalta
Zadao sam kreativan zadatak grupi da istraže agresivnost. Učesnici su se okrenuli jedni ka drugima, i odgurnuli rukama od osobe prekoputa.Uputstvo je bilo da se dostigne ista sila, što je značilo da snažnija osoba treba da kontroliše sebe.
Trevor je bio najjači u grupi. Radeći sa drugim čovekom, postao je kompetitivan, i gurnuo malo jače, prevrćući drugog čoveka.
Posle, rekao sam mu da je poenta bila naći tačku sastanka, a ne nadmoći.
Izgledao je tužno. Shvatio sam to, na osnovu energije njegovog prisustva, retko se osećao pronađenim u životu. To je odjeknulo u Trevoru i duboko ga dotaklo.
Pitao sam ga kako se osećao – bes u njegovim rukama, tuga u srcu.
Predložio sam eksperiment – svi smo ustali, odgurnuo se od mene svojim rukama, i osetio sa bes u njegovim rukama. Tada sam stao, i rekao mu da oseti tugu u svom srcu, kad sam ga zagrlio. Ponovili smo ovo nekoliko puta.
Ovo mu je dopustilo da se oseća pronađenim na oba načina. Kako smo radili ovo, izustio je 'tata'...očigledno je bilo povezano sa odnosom sa njegovim ocem. Kako god, nismo morali da idemo dalje u ovom stadijumu, fokus je bio na međuljudskom razumevanju, i punom doživljaju osećanja.
Rekao je 'tražim učitelja već duže vreme'. Rekao sam da ustvari pokušava da se pronađe. To je proizvelo dinamiku na način na koji je mogao da ima nekakav ulaz, pre nego da bude zavistan od mene za pružanje kontakta.
Zagrlili smo se. Podigao me je sa zemlje. Onda sam ja njega podigao. Zgrabio me je i okrenuo nekoliko puta. Uradio sam mu to isto. Osećao se veoma zadovoljno – desio se sastanak za kojim je čeznuo.
Naravno, drugi terapeuti možda ne bi mogli da ga pronađu, na fizički način, ali kako bilo, uvek je moguće pronaći način za kontakt – i to je, u suštini, poenta Geštalta
понедељак, 2. фебруар 2015.
Case #58 - Kada reči utihnu
Kad neko podigne mnoga pitanja, moramo biti otvoreni, da tražimo ono što zovemo 'figuralnim' u terminima Geštalta – određenu temu koja ima najviše energije.
Ono što je u fokusu sa Trevorom je u vezi sa njegovim sadašnjim životom. Imao je jako duhovno interesovanje, i u prošlosti je hteo da bude monah. Trenutno je u drugom braku, sa detetom, kome se podredio.
Ipak, vrlo je nespokojan. Drugi pol koji se pojavio u odnosu na njegov smiren porodični život su 'planine'. Kako smo istražili to, postalo je jasno da one predstavljaju zov prirode, jednostavniji život, grljenje drveta, osećaj povezanosti sa zemljom, vreme za duhovne aktivnosti.
U Geštaltu nas veoma zanimaju polarnosti, pogotovo kad se 'razdvoje'. Radimo sa povećanom svesnosti i posedovanju obe strane.
Ispitao sam osećanja na obe strane – njegov porodični život i zov planina. On je bio ok sa izborom da zasnuje novu porodicu, ipak se osećao nezadovoljen, nespokojan.
Postalo je jasno da nije se u potpunosti pomirio sa tim životom koji je izabrao – bio je delom u njemu, i delom njegovo srce je imalo drugi san.
Proveo sam neko vreme sa njim, izražavajući da razumem njeve čežnje, i da sam proživeo isto u prošlosti. Takva povezujuća izjava je važna u Geštaltu – ne kao tehnika empatije već kao stvarna izjava humanosti.
Podelio sam mu svoja osećanja vezana za duhovnost, prirodu, porodičan život, gubitak moje slike kao monaha. Sedeli smo u dubokoj tišini nekoliko minuta. Nije bilo ništa za reći. Nisam mu mogao pomoći; napravio je izbor, i ovde su posledice. Nije bilo ni dobro ni loše. Bilo je i bolno i ugodno. Bilo je i dobitka i gubitka. Nije bilo potrebno da se snižava podražljivost, problema koji treba rešiti, nema interpretacije uvida za komunikaciju.
Samo sastanak.
Onda, nešto se nečujno pokrenulo u oboma.
Zahvalio mi je. Bilo je to dovoljno.
Postoje trenutci u terapiji za priču, pomoć, istraživanje. I vremena da se bude šta jesmo. DA budemo sa drugom osobom na mestu gde nema rešenja.
Ovo iskustvo je emotivno produbljujuće i obojica smo se osećali duboko dirnuti. Trevor je razumeo i u potpunosti ispunnjen.
Ono što je u fokusu sa Trevorom je u vezi sa njegovim sadašnjim životom. Imao je jako duhovno interesovanje, i u prošlosti je hteo da bude monah. Trenutno je u drugom braku, sa detetom, kome se podredio.
Ipak, vrlo je nespokojan. Drugi pol koji se pojavio u odnosu na njegov smiren porodični život su 'planine'. Kako smo istražili to, postalo je jasno da one predstavljaju zov prirode, jednostavniji život, grljenje drveta, osećaj povezanosti sa zemljom, vreme za duhovne aktivnosti.
U Geštaltu nas veoma zanimaju polarnosti, pogotovo kad se 'razdvoje'. Radimo sa povećanom svesnosti i posedovanju obe strane.
Ispitao sam osećanja na obe strane – njegov porodični život i zov planina. On je bio ok sa izborom da zasnuje novu porodicu, ipak se osećao nezadovoljen, nespokojan.
Postalo je jasno da nije se u potpunosti pomirio sa tim životom koji je izabrao – bio je delom u njemu, i delom njegovo srce je imalo drugi san.
Proveo sam neko vreme sa njim, izražavajući da razumem njeve čežnje, i da sam proživeo isto u prošlosti. Takva povezujuća izjava je važna u Geštaltu – ne kao tehnika empatije već kao stvarna izjava humanosti.
Podelio sam mu svoja osećanja vezana za duhovnost, prirodu, porodičan život, gubitak moje slike kao monaha. Sedeli smo u dubokoj tišini nekoliko minuta. Nije bilo ništa za reći. Nisam mu mogao pomoći; napravio je izbor, i ovde su posledice. Nije bilo ni dobro ni loše. Bilo je i bolno i ugodno. Bilo je i dobitka i gubitka. Nije bilo potrebno da se snižava podražljivost, problema koji treba rešiti, nema interpretacije uvida za komunikaciju.
Samo sastanak.
Onda, nešto se nečujno pokrenulo u oboma.
Zahvalio mi je. Bilo je to dovoljno.
Postoje trenutci u terapiji za priču, pomoć, istraživanje. I vremena da se bude šta jesmo. DA budemo sa drugom osobom na mestu gde nema rešenja.
Ovo iskustvo je emotivno produbljujuće i obojica smo se osećali duboko dirnuti. Trevor je razumeo i u potpunosti ispunnjen.
Пријавите се на:
Постови (Atom)